-Pi­še: Dragan Mraović

Milo Đukanović, zvani „Milo Britva“ i „Gospodar“, a u Italiji „šef hobotnice“ optužen za „mafijaško zločinačko udruživanje u cilju vršenja kriminalnih djela“ zaurlao je na mitingu svojih milogoraca da „Herceg Novi nije srpska varoš, nego crnogorski ponos!“
Pošto je sišao sa Brda u Nikšić – srpski grad Stare Hercegovine u kome se govori najčistiji srpski jezik - kao Srbin, postao je „tvrdo krilo“ omladine Komunističke partije Jugoslavije i JugoslAven, pa potom opet Srbin kada je omrzao šah zbog „šahovnice“ i izjavio da je „Milošević nešto najbolje što je moglo da nam se dogodi“.
Onda su došli oni iz engleske obavještajne službe MI6 što već dva vijeka zakuvaju svaku čorbu na Balkanu da mu donesu otpatke ponude koju je odbio Momir Bulatović. Za šaku funti postao je ono što časna crnogorska prošlost ne pamti, do mjere da će ući u sve udžbenike istorije kao etalon izdajnika.
Funkcinalno nepismeni komunjarski ljevičarski junoša se preobratio u bezobzirnog desničarskog soroš evroatlantistu i pretvorio Crnu Goru u svoj privatni feud. Nasilno vodi njene građane tamo gdje oni ne žele da idu, samo da njega ne bi odveli tamo gdje većina građana Crne Gore, Srbije i Evropske Unije, uključujući i predsjednika SAD Donalda Trampa, smatra da mu je mjesto. I gdje će i završiti, daj Bože, jer može biti i gore imajući u vidu šta radi MI6 sa svojim isluženim otiračima.
Njegov urlik da „Herceg Novi nije srpska varoš“ odmah je sprovela u djelo njegova žandarmerija koja ga čuva od mafijaša kojima se zamjerio zbog svog poznatog „afiniteta za biznis“ tipa „jedna paklica vama, četiri meni“, pa sada leže samo oni, a ne i on. Žandarmerija mora da ga čuva i zbog „atentata“ koji mu je organizovao jedan kelner, a koji će tek da mu naplati račun.
Dakle milogorska garda je maltretirala grupu od pedesetak mladih iz Trebinja koji su krenuli na koncert Vlada Georgieva u Herceg Novi. Počelo je još na crnogorskom graničnom prelazu Sitnica gdje su stigli Gospodarevi jurišnici sa četiri vozila da ih legitimišu, detaljno pretresu, skinu majice i cipele, rastave stranice u autobuskom toaletu, a potom su ih pratili i po gradu, pojačani sa još dvanaest naoružanih žandara. Mladi Hercegovci, a lako je dokučiti da su ovi iz Trebinja Srbi, privedeni su u Herceg Novi kada je koncert već bio završen. Prije povratka u Trebinje otišli su da prošetaju gradom, ali ih je Gospodar počastvovao žandarskom pratnjom, pa su šetali okruženi gorilama, kao i on, falio je samo crveni tepih.
Ali, maltretirao je Gospodar ne samo Srbe, već i još više, nekoliko dana ranije, u Budvi, hrvatske navijače, koji su na autobusu imali ispisane ustaške parole. Ponizio ih je tako što ih je ignorisao, nije ih pretresao, nije im rasturio klozet u busu iz bezbjednosnih razloga. Ni šah nije igrao sa njima, iako su imali ustašku šahovnicu. Otišli su pokisli i bez žandarmerijske pratnje.
Sudeći po ponašanju nekih Gospodarevih žandara, bilo im je vidno neprijatno da čine to što su činili, ali morali su, jer oni su izvršavali naređenje. Ako žandar ili vojnik ne izvrši naređenje on ne samo da će dobiti otkaz, kao u slučaju civila, već će i odležati neko vrijeme tamo gdje će i Gospodar ležati jednoga dana. Ovo kulturno ponašanje nekih milogorskih žandara znači da među njima ipak ima onih koji će u bliskoj budućnosti da pretresu Gospodara, baš kao i srpski autobus, i da ga isprate, kao i mlade Hercegovce, ali ne do granice, već bar do Spuža, ako ne do Barija ili, opet ne daj Bože, do odredišta uobičajenog za islužene otirače MI6.
A Herceg Novi je i poslije ovih izbora srpska varoš, kao što je vazda i bio!
(Autor je ne­ka­da­šnji ge­ne­ral­ni kon­zul SRJ u Ba­ri­ju)